Poglavlje, odnosno tematika UREĐENJE KRAJOBRAZA je veoma opširna tematika. Vezano za prometnu i građevinsku struku, u ovom će poglavlju biti riječi samo o onim segmentima UREĐENJA KRAJOBRAZA koji su direktno i najčešće vezani za izgradnju cestovnih prometnica, uređenju krajobraza brzih cesta i autocesta, odmarališta, čeonih cestarinskih prijelaza i prometnih petlji-čvorišta.

Stoga, obrađene su teme :

• HIDROSJETVA (ZAŠTITA POKOSA TRAVNATIH POKRIVAČEM)
• HORTIKULTURA

HIDROSJETVA

DEFINICIJA

HIDROSJETVA –  je izrada travnatog pokrivača uz cestovnu prometnicu čime se postiže stabilizacija i

Vegetacijska zaštita pokosa usjeka, nasipa, zasjeka, bankina te strmih i

nepristupačnih terena.

Ta vrsta zaštite može biti predviđena projektom ili se radi na zahtjev nadzornog inženjera uz suglasnost projektanta.

KORIŠTENI MATERIJALI I SREDSTVA

Pri ovoj se zaštiti koriste odgovarajuće travne smjese koje se mješaju s visoko-molekularnim polimernim emulzijama i vodom uz dodatak odgovarajućih gnojiva i celuloza.

Hidrosjetva koristi isključivo travnate vrste, posve novih svojstava, niski rast vegetativne mase, slaba reproduktivna sposobnost, visoka otpornost na ekološke devijacije, veoma snažan i dobro razvijen korijenov sustav koji preuzima funkciju zaštite od erozije.

PRIMJERI KORIŠTENIH PREPARATA

Zaštita prometnica, kao i revitalizacija prirodne sredine obavlja se hidrosjetvom uz primjenu bio-algeen preparata zbog ekonomskih, ali i ekoloških razloga. Metodom bezhumusnog ozelenjavanja postižu se djelotvorni učinci: trenutna i trajna zaštita od erozije i kvalitetan zeleni pokrov u skladu s autohtonim uvjetima.

Bezhumusno ozelenjavanje povezano je i sa velikim financijskim uštedama: otpadaju troškovi dovoženja humusa i njegova planiranja. To znači da se uz pomoć bio-algeena neplodne površine (npr. jalovina, pijesak, šljunak i td.) pretvaraju u plodno tlo, pogodno za rekultiviranje, jer bio-algeen aktivira i trajno podržava osnovne biološke cikluse u tlu. Njegovom se primjenom povećava sadržaj humusnih kiselina, a izgradnjom kompleksa glina-humus, poboljšava se pufernost tla.

Bezhumusnim ozelenjavanjem površina smanjuju se troškovi čišćenja i odstranjivanja osulina, eliminira opasnost padanja istih na i uz cestu, a samim time i povećava sigurnost za sudionike u prometu.

Primjenom bio-algeena dobiva se i do 300% veća korijenska masa trave, što je osobito značajno za kvalitetu, otpornost i trajnost travnjaka, kao i za erozivnu zaštitu tla.

Ponuđena tehnologija pokazala se kao optimalno prihvatljiva i za naše klimatske uvjete, uz to ekonomski opravdana i koja je već na mnogim dionicama pokazala izvanredne rezultate.

OZELJENJAVANJE se postiže tehnologijom hidrosjetve s autohtonim sjemenskim materijalom i suvremenom opremom visokog radnog učinka, do 50.000,00 m2 po danu.

IZVOĐENJE HIDROSJETVE

HIDROSJETVA se najčešće provodi bez prethodne pripreme humusnog materijala ili bilo kakve druge pripreme na površinama svih vrsta i tipova tla, neovisno o pedološkom sastavu. To mogu biti tla bez humusa, sterilna i devastirana tla ( naplavni pijesci, riječni nanosi, kamenolomi, nasipni materijali, odlagališta industrijskih otpadaka, ugljen, šljaka, jalovina i drugo).

Nedostatak humusnih tvari i fiziološko aktivnih hranjiva u tlu navedenih tala, nadoknađuje se organskim humusom-tresetnim sastojcima u baznoj suspenziji.

FAZE HIDROSJTVE :

• Prije početka rada obavlja se rekognosticiranje terena radi upoznavanja općih ekoloških i vegetacijskih značajki okoline. Tom se prilikom utvrđuju osnovna svojstva tla i postavlja se cilj koji se hidrosjetvom želi postići.

• Sam proces HIDROSJETVE obavlja se posebnim strojem, velikog radijusa djelovanja koji u obliku mlaza izbacuje mješavinu sastavljenu od različitih sastojaka neposredno na površinu tla. Stroj se najčešće nalazi ugrađen na motorno vozilo – kamion, koji krećući se određenom brzinom omogućava racionalno i ravnomjerno prekrivanje površine uz cestovnu prometnicu. Radi velikog učinka najracionalnije se koristi kod zaštite velikih površina.

• Nakon tretiranja tla hidrosjetvom, provodi se mjera zaštite sve do korijena primjerenog travnatog pokrivača. Na dijelovima gdje nije uspjelo zatravnjivanje, izvođač je dužan ponoviti postupak hidrosjetve.

OBRAČUN RADA

Zaštita pokosa travnatim pokrivačem – HIDROSJETVA obračunava se u četvornim metrima oblikovanog travnatog pokrivača, a plaća se po ugovornim jediničnim cijenama (kg/m²).

U jediničnu cijenu uključeno je: dobava, potrebna oprema, potreban rad, materijal, njega do trenutka primopredaje rada.

NAPOMENA

Pošto se proces HIDROSJETVE obavlja u prostornom pojasu gdje se postavlja i prometna signalizacija i oprema ceste (prometni znakovi, linije-rubne, odbojne ograde, konzole i portali, smjerokazni stupići), moguće je narušavanje vizualnoga izgleda prethodno spomenute signalizacije i opreme ceste te je poželjno čišćenje istih od strane izvođača ili prethodna zaštita signalizacije i opreme ceste.

HORTIKULTURA

Proces HORTIKULTURE na primjeru brze ceste ili autoceste možemo podijeliti na više segmenata s obzirom na način uređenja, cilj uređenja i samih biljnih vrsta koje se koriste.

Imamo 3 zone djelovanja (brza cesta/autocesta):

• GLAVNA TRASA CESTOVNE PROMETNICE (lijeva i desna strana)
• ŽIVOTINJSKI PROLAZI
• ODMARALIŠTA I OSTALI USLUŽNI OBJEKTI (Rest area).

1. GLAVNA TRASA

MODULARNI PRINCIP

Projektom uređenja krajobraza definiraju se osnovne kategorije područja zajedničkih obilježja odnosno namjene i ustanovili tipski tematski modularni programi uređenja vezani na prirodne čimbenike i način korištenja pojedine karakteristične krajobrazne pojavnosti u zadanom prostoru. Potreba stvarne količine vegetacijskih uređajnih sadržaja, prevedenih na jezik tipskih modula koji se multipliciraju u prostoru, vjerojatno će manje ili više odstupati od razine uređenosti predviđene projektom i to u smislu redukcije. Predložena metoda modularnog ozelenjavanja omogućuje jednostavno određivanje (na više ili na manje) količine vegetacijskih materijala s radovima iskazanih kroz broj modula. To pak pojednostavljuje izvedbu i obračun po izvedenim modularnim jedinicama. Realno se broj modula može kvantificirati tek po utvrđivanju konkretnog stanja u pojedinim segmentima ugroženog krajolika na pojedinim dionicama ceste – kao odraz stvarnih a ne projektom pretpostavljenih potreba. To će svakako dovesti do promjene broja apliciranih sanacijskih modula i odraziti će se na visinu investicije. Naime, osnovom terenskog uviđaja dobiva se pregledna lista krajobraznih elemenata u smislu pojava i vizura te lokalnih različitosti na pojedinim dionicama pa ona čini esencijalni parametar za odluke u projektu i nadzoru. Uređajna tema koja se provlači čitavim predloženim sustavom krajobrazne sanacije je malčiranje staništa sa svrhom osiguranja dugoročne podrške sađenim biljkama. Malčiranje trajnim materijalom kakav je kamen osigurava se preživljavanje, rast i razvoj u otežanim uvjetima i nakon obveznog jednogodišnjeg održavanja odnosno i uz pretpostavljeni izostanak daljnje uzgojne njege i fitosanitetske zaštite. Kamen kao dugoročno učinkoviti materijal za malčiranje, ambijentalno je apsolutno sukladan a popravlja hranidbeni mikrobiološki i zrakovododržni režim u tlu kroz dugovremenski rok. Kamena sitnež uporabljena kao malč po obodu tijela ceste bitno reducira zakorovljavanje i sprječava gušenje sađene vegetacije korovom i spontano useljenom travom. Kameni malč nije podložan vjetrovodoeroziji a štiti biljke od isušivanja vjetrom. Poželjno je da izvođač bude odabran do listopada u godini radova zbog moguće pripreme za isključivo jesensko-zimsko-proljetne radove koji jamče uspješnost sadnje.

Primarno je da kod izvođenja radova bude prisutan stručni nadzor, kako bi se doslovno mogao provesti predviđeni princip modularne sadnje za pojedine karakteristične segmente, uz redukciju radova na mikrolokacijama gdje nije potrebna sanacija kontaktne zone tijela autoceste I okolnog krajolika.

Vrste bilja predviđene za oblikovanje oboda ceste u krajoliku, sastavne su komponente autohtone biljne zajednice područja kroz koje prolazi cesta a sukladne su pionirskoj ulozi u procesu rekultivacije oštećenog krajobraza. Kao takve dobro podnose otežane uvjete rasta i razvoja te se zadovoljavaju ekstenzivnom uzgojnom njegom pri čemu malčiranje staništa kamenim drobljencem kao autohtonim materijalom pripomaže etabliranju bilja na lokaciji budući da se malčiranjem popravlja kompleksni režim uvjeta u tlu te isključuje brzo zakorovljenje. Sadnja je osmišljena kao ekstenzivno serijsko ozelenjavanje u reduciranom opusu stablašica, grmova, padačica / penjačica i zeljastog bilja i to vrstama koje odgovaraju profilu autohtone biljne zajednice u karakterističnom pejzažu istarskog zaleđa. Cilj je postupka ozelenjavanja da se tijekom određenog vremenskog razdoblja, spontanom introdukcijom i vegetativnim širenjem stvori ugušćeni sklop vegetacije kakav karakterizira šikare, zelene međe i rubove šuma u Istri. Tako bi se formirale biološke ”jezgre” kao inicijalne jedinice biološkog uporišta za moguće daljnje spontano formiranje jačeg, učinkovitijeg i kompleksnijeg flornog zaštitnog sustava po obodu prometnice. Predviđeni ekstenzivni pejzažni postav jamči učinak uz niske troškove uspostave sustava te njegovog održavanja.

A1 je tipski modul ozelenjavanja i uređenja krune artificijelnih pokosa nastalih uz cestu u usjeku.

penjačice/padačice 01. Parthenocyssus quinquefolia 02. Clematis flamula 03. Clematis viticella 04. Lonicera implexa i etrusca 05. Smilax aspera 06. Lonicera caprifolium

A2  je tipski modul ozelenjavanja autohtonim grmljem koje stvara inicijalnu jezgru za spontano formiranje zelenog voluminoznog oboda tijekom određenog vremena.

grmovi 07. Ligustrum vulgare 08. Phyllirea media 09. Juniperus phoenicea

B1 je tipski modul ekstenzivnog ozelenjavanja zelenog obodnog pojasa u zoni kontakta poljoprivrednih površina i tijela ceste.

malostablašice 10. Corylus colurna 11. Pinus nigra

grmovi 12. Juniperus oxycedrus                                                      13. Juniperus communis 14. Paliurus aculeatus

B2 je tipski modul ekstenzivnog ozelenjavanja zelenog obodnog pojasa u kontaktnoj zoni šume i šikare i tijela ceste.

malostablašice 15. Carpinus orientalis                            kom       20 x 280            5600 16. Fraxinus ornus                                              kom       10 x 280            2800 17. Robinia pseudoaccacia                                kom       10 x 280            2800 18. Cornus mas                                      kom       10 x 280            2800 19. Juniperus macrocarpa

grmovi 20. Phyllirea latifolia 21. Erica arborea 22. Euonymus europaea 23. Corylus avellana

B3 je tipski modul kojim se pretstavlja ozelenjavanje obodnog zelenog pojasa u kontaktnoj zoni tijela ceste sa susjednim površinama pod kamenjarsko-travnjačkim pokrovom, pašnjacima i livadama. Tu su zastupljeni razni razvojni stadiji travnjačkih zajednica u zavisnosti od lokalnih, klimatskih i edapskih činitelja.

pejzažne velike trave i šibljasto grmlje 24. Avena sempervirens 25. Pennisetum compressum 26. Stipa pennata 27. Festuca molinia 28. Festuca melica 29. Spartium junceum 30. Coronila emerus

B4 je tipski modul ozelenjavanja zelenog obodnog pojasa u kontaktnoj zoni s krajobrazom nedefiniranog profila na različitim mikrostaništima od suhih, eksponiranih, kserotermnih i kamenjarskih do onih dubljih, vlažnijih i zaštićenijih.. Stoga su u biljnoj paleti zastupljene vrste široke ekološke prilagodljivosti.

malostablašice 31. Cotinus coggygria 32. Rhus coriaria

grmovi 33. Amelanchier ovalis 34. Viburnum tinus 13. Juniperus communis

B5 je tipski modul koji obuhvaća proces ozelenjavanja u zoni bliskoj naseljima ili drugim urbanim sadržajima pa mu je stoga funkcija da prvenstveno implementira krajobrazno-uređivački tretman u proces krajobrazne sanacije. Pretpostavlja se da će i tu profunkcionirati spomenuti princip spontanog samougušćenja zbog mogućeg ekstenzivnog održavanja s čime će se također pojaviti u prostoru tijekom vremena vegetacijski tampon u funkciji zaštite.

stablašice 35. Cupressus sempervirens pyramidalis 10. Corylus colurna 11. Pinus nigra

grmovi 34. Viburnum tinus 36. Cotynus cogyggria Royal purple

37. Spiraea media 38. Pyracantha sp. Orange Glow

pejzažne perene 39. Salvia officinalis 40. Eringium sp. 41. Artemisia vulgaris 42. Euphorbia sp. 43. Chrysanthemum l.

2.    ŽIVOTINJSKI PROLAZI     

Zadani prostorni segment krajobraza koji se tretira kao pristup prolazima za životinje, prema prijedlogu projekta, krajobrazno se uređuje po predlošku osmišljenom u vidu tipskog modela, koji se u izvedbi prilagođuje svojstvima konkretne lokacije. Aplikacija predviđenog krajobraznog tipskog modela na svaku pojedinačnu prostornu situaciju, zadanu projektnim zadatkom, provodi se multipliciranjem jediničnog modula. Predviđeni raspon biljnog materijala – od stablašica do trava, usklađen je s uvjetima zaštite i oblikovanja okoliša a određen je selekcijom unutar vegetacijske palete pripadajuće šumskoj zajednici hrvatske termofilne i submediteranske šume i šikare bijelo graba i hrasta medunca. Autohtonoj biljnoj paleti predviđenoj za primjenu pri krajobraznom uređenju pridodaju se udomaćene pejzažne perene i trave kako bi se pojačao učinak sezonske smjene krajobraznih scenskih efekata te naglasila vizualna i utilitarna privlačnost kao instrument navođenja životinja na usmjereno korištenje prolaza. Predviđeni dendromaterijal ima naglašena plodonosna svojstva što također ciljano odgovara svrsi uređenja. Florni elementi uključeni u predviđeni plan ozelenjavanja odabrani su osim po kriteriju autohtonosti također i po svojstvu minimalne zahtjevnosti u održavanju što znači da se sade po metodi pošumljavanja a dobro se adaptiraju na ekstenzivne uvjete okoliša te ubrzo pokazuju biološku virulenciju i uz odsustvo intenzivne njege i zaštite. Oblikovno – uređajni karakter pejzažnog tretmana zadanih zelenih pojaseva proizlazi iz tipologije ruba prirodne šume i tipologije sklopa šikare. U širem pojasu ozelenjavanje uključuje pretežito plodonosne malostablašice s pojedinačnim primjercima velikostablašica, zatim grmlje duž vanjskog oboda pojasa te bilje parterne etaže i dekorativne pejzažne trave u prednjem planu pojasa.

Važno je naglasiti da se ozelenjavanje provodi i na prolazima koji nisu isključivo u funkciji prolaza za životinje, s ciljem da se osigura što veći broj prelaza koji će biti “maskirani” u autohtono zelenilo te na taj način omogućene migracije što većem broju životinjskih vrsta.

3.    PRATEĆI USLUŽNI OBJEKTI PUO (ODMARALIŠTA)

U sklopu krajobraznog uređenja okoliša za PRATEĆI USLUŽNI OBJEKT (PUO), smješten zrcalno s obje strane brze ceste uključene su površine različitog funkcionalnog karaktera, a sukladno tome i različitog uređajnog tretmana.

U koncepcijskom smislu, nutarnji prostori PUO definirani su s jedne strane obodnim zaštitno-tamponskim kontinuiranim vegetacijskim sklopom. Projektom se predviđa da se ta vegetacijska formacija podiže na ekstenzivni način metodama pošumljavanja lokacija na pokosima. Tamponski zeleni okvir nutarnjeg prostora tvore vrste pripadajuće biljnosociološkom profilu područja a selekcionirane su po više razina funkciji i uvjetima sukladnih svojstava. Obodni zeleni sustav popunjen je u svim etažama i to na način da apsorbira i reflektira zagađenja zvukom, plinom i mehaničkim česticama, te razbija i preusmjeruje kontinuirano strujanje zraka pa svojom učinkovitošču doprinosi bitno uspostavi ekološke ravnoteže u opterećenom prostoru.

Projektom mora predlagati ostvarenje prepoznatljive i specifične uređajne slike višeg vrtno-arhitektonskog standarda sukladno aspektu uređivanja u smislu turističke animacije, te je izbor vegetacije I njezina dispozicija drugačija nego u odnosu na tijelo autoceste. U tom kontekstu obogaćuje se prostor uvođenjem više uređajno-oblikovnih motiva. Pojavljuje se motiv živica u vidu slobodnih ili formiranih vegetacijskih volumena koji se protežu prostorom i demonstriraju  oblikovnu i biološku snagu autohtonog i udomaćenog grmolikog mediteranskog bilja u punom svom izrazu. Prijedlogom projekta ugrađuju se veliko i malo-stablašice – sađene soliterno ili u grupe, a na manjim zelenim otocima trava se zamjenjuje cvatućim trajnim biljnim materijalom koji se apsolutno prilagođava kserofitnim uvjetima, a pruža raskošnu parternu sliku – SEDUM. Predviđeni biljni materijal za formiranje svih parkovnih tema dobro podnosi otežane uvjete rasta i razvoja i ekstenzivno održavanje što troškove održavanja svodi na donju granicu. Volumeni i vertikale autohtonih stablašica čine dopunsku temu s ciljem postizanja punog uređajnog identiteta i visoke dekorativne učinkovitosti – sve uz opravdive troškove. Treću dimenziju uređajne teme tvori dekorativni parter pune pokrovnosti postignute sadnjom dendrotlopokrivača što jamči navedene niske troškove održavanja uz punu efikasnost uređivanja. Kriteriji za selekciju vrsta su višeslojni i uključuju vrednovanje vegetacije po krajobrazno-uređivačkim svojstvima, ekološko-sanacijskim svojstvima, svojstvima relativno visoke rezistencije na otežane uvjete rasta i razvoja, po habitualnim svojstvima sukladnim sadnji u reduciranim prostorima, po svojstvima sukladnosti kulturnom i prirodnom krajoliku područja, po svojstvima mogućeg stvaranja uređajne prepoznatljivosti, vizualnog vođenja, naglaska i tamponiranja, po svojstvima mogućeg učinka u stvaranju ugođaja povoljnog za brzi odmor, oporavak i opuštanje pri kratkom boravku na lokaciji. Zatravljivanje pokosa i ravnina moguće je provesti kao metodu bioinženjerske sanacije ekstenzivnog ekstremnog staništa, obzirom na klimatske uvjete. Travne površine zelenih otoka u parkovnom tretmanu izvode se kao klasični parkovni travnjaci uz uporabu tipske travne smjese za aridne uvjete. Eventualne izmjene u dispoziciji i količini biljnog materijala u prostoru mogu se očekivati u svezi uskladnje hortikulturne situacije i rastera podzemnih instalacija budući u vremenu izrade ovog projekta nisu bile poznate informacije o komunalnim vodovima.