Cestovna rasvjeta

Cestovna rasvjeta postavlja se prema projektu, preporukama Međunarodne komisije za

rasvjetu CIE (Commission Internationale de l’Eclairage) No. 88/90, No. 115/95 i Nacrtu

europske norme CEN/TC 169/WC 6/9.

Cestovna rasvjeta postavlja se u zonama povećane opasnosti. Cestovnom rasvjetom

opremaju se:

• dionice cesta i autocesta,

• mostovi, tuneli i galerije,

• prometna čvorišta u dvije i više razina,

• granični prijelazi,

• prometno uslužni objekti autocesta i brzih cesta,

• prometne površine centara za održavanje i kontrolu prometa.

PODRUČJA UPOTREBE CESTOVNE RASVJETE

Cestovna rasvjeta čvorišta u dvije i više razina

Razine rasvjete (od najviše M1 do najmanje M5) odabiru se prema funkciji prometnice,

gustoći prometa, prometnoj složenosti, odvojenosti prometa i postojanju ili nepostojanju

signala za kontrolu prometa.

Kod razreda rasvjete M1 (najviši) srednja iluminacija iznosi 2 cd/m2 i uzdužna

jednolikost 40%, a kod razreda rasvjete M3 (srednji) – srednja iluminacija iznosi 1 cd/m2 i

uzdužna jednolikost 40%.

Cestovna rasvjeta tunela

Cestovna rasvjeta tunela obuhvaća tunelsku cijev i prilazne odnosno odlazne zone.

Tunelska cijev može biti razreda rasvjete A1 do C3, ovisno o iluminaciji prilazne zone

tunela, brzini i gustoći prometa. Prilazne i odlazne zone su srednje iluminacije 1 cd/m2 i

uzdužne jednolikosti 40%.

Cestarinski prolazi

Rasvjeta obuhvaća glavni prometni pravac sa zonama adaptacije i cijelu prometnu

površinu objekta. Razred rasvjete je najviši tj. sa srednjom ilminacijom od 2 cd/m2 i

uzdužne jednolikosti od 40%.

Prometno uslužni objekti

Rasvjeta obuhvaća glavni prometni pravac sa zonama adaptacije i cijelu površinu objekta.

Srednja iluminacija glavnog pravca iznosi 2 cd/m2 i uzdužna jednolikost od 40%. Srednja

iluminacija prometnih površina objekta iznosi 1 cd/m2 i uzdužne jednolikosti od 40%.

Centri održavanja i kontrole prometa

Rasvjeta obuhvaća prilazne ceste i prometne površine objekta. Srednja iluminacija iznosi

1 cd/m2 i uzdužne jednolikosti 40%.

Za objekte autocesta i brzih cesta navedeni su minimalni iznosi iluminacija koji jamče

sigurnost odvijanja prometa.

MATERIJALI, ZAŠTITA, OZNAKE  I  VRSTE STUPOVA

Rasvjetni stupovi proizvode se od Al-lima i Če-lima. Zaštita od korozije izvodi se vrućim pocinčavanjem

ili osnovnim zašitnim premazima. Za objekte uz morsku obalu i u industrijskim područjima s jako zagađenom atmosferom, preporučujemo zaštitu od korozije vrućim pocinčvanjem.

Stupovi se izrađuju iz kvalitetnog čeličnog lima, koji se strojno oblikuje u određene segmente, a zatim se zavaruje pomoću stroja za automatsko zavarivanje. Na ovaj način proizvedeni stupovi imaju dobre mehaničke karakteristike, vrlo su lagani i svojim estetskim oblikom udovoljavaju zahtjevima suvremene javne rasvjete. Zaštita stupova od atmosferskih utjecaja rješena je za tropske i normalne uvjete rada, kao i za objekte uz morsku obalu i industrijska područja s jako zagađenom atmosferom.

Sidreni vijci i matice se također zaštićuju od korozije vrućim pocinćavanjem.

Oznaka u imenu stupa, odnosno znamenka 1(2) ili 3 određuje područje za koje se mogu primjenjivati rasvjetni stupovi:

• ZONA 1 zona umjerenih i jakih vjetrova,
• ZONA 3 zona jake bure.

Za rasvjetu prometnica, čvorova, mostova i ostalih cestovnih površina mogu biti:

• stožasti rasvjetni stupovi, u pravilu izrađeni od Al-lima, visine od 3 do 6 m,

• stožasti osmerokutni rasvjetni stupovi, najčešće izrađeni od Če-lima, visine od 3 do

6 m i od 7 do 12 m,

• cijevni rasvjetni stupovi, najčešće izrađeni od Če-lima, visine 3-6 m i od 7-12 m,

• poligonalni limeni stupovi, najčešće izrađeni od Če-lima, visine 14-20 m.

Za rasvjetni stup visine od 3 do 6 m, temelj stupa izvodi se od betona klase C 16/20.

Dubina iskopa temelja kreće se od 70 do 100 cm.

Za rasvjetni stup visine od 7 do 12 m temelj stupa izvodi se od betona klase C 20/25.

Iskop temelja kreće se od 70 do 125 cm.

Za rasvjetni stup visine od 14 do 20 m (veliki stup) temelj stupa izvodi se od betona klase

C 25/30. Dubina iskopa temelja kreće se od 120 do 210 cm.

PRIMJERI RASVJETNIH STUPOVA:

NOSAČI SVJETILJKI (ADAPTORI)

Prema vrsti svjetiljke i njenim montažnim dimenzijama odabire se tip i vrstu nosača. Pod vrstom nosača podrazumjeva se njegov broj krakova ( jednoluk, dvoluk itd.) Prema zahtjevu moguće je ponuditi i

drugo rješenje nosača. Nosači se izrađuju iz istog materijala kao i stupovi , a isto tako i zaštićuju od korozije.

FUNKCIJE CESTOVNE RASVJETE (RASVJETE PROMETNICA)

Osnovnu ulogu cestovne rasvjete (rasvjete prometnica) možemo podijeliti na :

• Dobra rasvjeta smanjuje broj nesreća i povećava sigurnost na cesti, te osigurava vidljivost sudionicima u prometu
• Povećava zaštitu i sigurnost ljudi i objekata
• Omogućuje pravovremeno uočavanje opasnih i novonastalih situacija na cesti
• Položaj svjetiljaka pokazuje putanju ceste, odnosno djeluje kao “vodič”
• Omogućuje orijentaciju tj. Izbor pravoga puta
• U gradovima rasvjeta naglašuje rezidencijalnu vrijednost i stvara urbanu atmosferu
• Predstavlja važan element kvalitete ljudskoga života

Brojna istraživanja pokazala su da korištenje cestovne rasvjete bitno smanjuje broj prometnih nesreća.

VAŽNI ELEMENTI (PARAMETRI) CESTOVNE RASVJETE

Pri projektiranju cestovne rasvjete najvažniji je pojam LUMINACIJA (osjećaj svjetloće koji stvara osvijetljena ili svjetleća površina). Svjetlost iz svjetiljke pada na cestu, te se reflektira od njene površine u oko promatrača koji je doživljava kao svjetloću. Ovo se naziva LUMINACIJA CESTE – L (cd/m²).

Zbog reflektivnih svojstva ceste, luminacija i rasvijetljenost se bitno razlikuju (ne postoji direktna veza kao kod unutarnje rasvjete gdje je refleksija difuzna).

Svjetlotehnički zahtjevi koji se postavljaju pri projektiranju sustava cestovne rasvjete postavljeni su u DIN 5044.

Pri tome uzimaju se sljedeći kriteriji :

• Razina i jednolikost luminacije
• Razina i jednolikost rasvijetljenosti
• Ograničenje blještanja
• Porast praga

KONTRAST – ima veoma važnu ulogu u percepciji. Kontrast u boji i svjetloći omogućuje uočavanje objekata u našem vidnom polju. Zbog toga je potrebno osigurati :

• Određena razina luminacije (ovisno o situacijama u prometu) je potrebna da omogući percepciju slabijeg kontrasta i sitnih detalja
• Rasvjeta treba biti što jednolikija, kako bi se izbjeglo postojanje tamnih točaka s mogućim opasnostima
• Potrebno je izbjeći direktno blještanje iz svjetiljaka

Polje promatranja

Polje promatranja, definirano u DIN standardu, predstavlja osnovu za projektiranje cestovne rasvjete. Budući da je pažnja vozača za vrijeme vožnje uglavnom usmjerena prema naprijed, onda polje promatranja počinje 60 m ispred promatrača i dugo je 100 m. Za proračun se koristi manje polje, obično između prve dvije svjetiljke.

Za položaj promatrača se uzima pozicija u sredini desne kolničke trake u smjeru vožnje, na visini od h=1.5 m. Kolnik se promatra pod kutem između 0.5º i 1.5º stupnja ispod horizontale.

Razina luminacije

Razina luminacije je najvažniji pokazatelj kvalitete rasvjetnog sustava. Luminacija se uvijek računa samo za kolnik. Budući da razina luminacije utječe na kontrasnu osjetljivost, poželjno je da luminacija bude što veća.

Ispitivanja su pokazala da je optimalna luminacija za cestovnu rasvjetu 2.0 cd/m², ali ona je opravdana samo za brze ceste i autoputeve, pa se ovisno o tipu ceste preporuča luminacija od 0.5 cd/m² do 2.0 cd/m². Za ocjenivanje se koristi prosječna luminacija kolnika Lm.

LUMINACIJA ovisi o :

• Fotometrijskim karakteristikama svjetiljke
• Položaju svjetiljaka u odnosu na cestu
• Refleksnih svojstava kolnika
• Položaja promatrača (definiran)

Za rasvjetne sustave definiraju se klase cestovne rasvjete :

• M1 (autoputevi i brze ceste) – M5 (lokalne ceste s malom brzinom prometa)

Preporučaju se sljedeće vrijednosti luminacije :

• M1 – 2.0 cd/m²
• M2 – 1.5 cd/m²
• M3 – 1.0 cd/m²
• M4 – 0.75 cd/m²
• M5 – 0.5 cd/m²

Jednolikost luminacije

DIN 5044 definira dva tipa jednolikosti luminacije :

• Uzdužna jednolikost luminacije Ul = Llmin/Llmax

Budući da vozači uglavnom promatraju cestu ispred sebe, Ul označava omjer minimalne i maksimalne luminacije u ravnoj liniji ispred definirane točke promatranja.

Zahtjevi za uzdužnom jednolikosti luminacije se povećavaju s maksimalnom brzinom kretanja na cesti, gustoćom prometa i mogućim opasnim situacijama.

Prema DIN 5044 postoje četri kategorije: 0.4 – 0.5 – 0.6 – 0.7.

• Opća jednolikost luminacije Uö =  Lmin / Lm

Opća jednolikost luminacije odnosi se na cijelu širinu kolnika, te izražava omjer minimalne i prosječne luminacije  u proračunskom polju. Uö ne bi smio biti manji od 0.4, čime se izbjegavaju mračne zone i osigurava da vozač može pravovremeno vidjeti, npr. pješaka koji ulazi u njegovu liniju kretanja.

Ograničenje blještanja

Blještanje izaziva vidnu nelagodu, te ga je potrebno što više ograničiti. Razlikujemo :

• Psihološko blještanje – smanjuje vidnu udobnost zapažanja vozača zbog zamora oka, uzrokovanog trajno prisutnim blještanjem izvora svjetlosti. Oznakom G, na temelju iskustva u praksi utvrđena je mjera kontrole psihološkog blještanja na skali od 1 (neprimjetno) do 9 (nepodnošljivo). Iako postoji i način proračuna za G, iskustvo je pokazalo da je psihološko blještanje zadovoljavajuće ako su zadovoljeni kriteriji za ograničenje fiziološkog blještanja.

• Fiziološko blještanje – smanjuje vidnu sposobnost, utječe na smanjenje kontrasne osjetljivosti (razlika luminacije između objekta i pozadine) i smanjenje brzine percepcije. Vrednuju se preko relativnog porasta praga TI. Za raspoznavanje objekata potrebno je osigurati razliku luminacije između objekta i pozadine, i što je ona veća, objekt je bolje vidljiv. Pri većim vrijednostima luminacije pozadine, i kontrast (razlika luminacije), mora bit jači. Minimalni kontrast, pri kojem je kod određene vrijednosti luminacije  pozadine, objekt vidljiv, naziva se prag razaznavanja  luminacije (∆Lmin).

Razina rasvijetljenosti

Budući da je rasvijetljenost proračunska svjetlotehnička veličina koja ovisi samo o položaju svjetiljaka, njihovom svjetlosnom toku i udaljenosti od površine, a pri tome ne uzima u obzir položaj promatrača i refleksijska svojstva kolnika, što je važno pri proračunu dinamičkih uslova vožnje i udobnosti, može se koristiti samo pri proračunu manje zahtjevnih prometnica (spore ceste), odnosno pri proračunu urbane i reflektorske rasvjete.

Vizualno vođenje

Vizualno vođenje – je skup mjera koje vozaču nedvosmisleno pružaju trenutačnu jasnu sliku toka ceste i njezina smjera. Ovo se postiže rasvjetnim sustavom koji slijedi tok ceste, odnosno rasporedom niza stupova .

Razlikujemo rasporede svjetiljaka (stupova) :

• Aksijalni raspored (nosive žice)
• Jednostrani raspored
• Dvostrani raspored (izvori paralelno)
• Centralni raspored.

RASPORED SVIJETILJAKA

Kod križanja se mora postići luminacija najbolje rasvijetljene ceste koja ulazi u križanje.

Kod zavoja veliku ulogu ima i vizualno vođenje (određivanje smjera ceste).

Svjetiljke se obično postavljaju na vanjsku stranu zavoja, a ako zbog širine ceste treba koristiti dvostrani raspored, onda se izbjegava naizmjenično postavljanje.

RASVJETA PJEŠAČKIH PRIJELAZA

Pješački prijelaz nije potrebno posebno rasvjetjljavati, ako je postignuta prosječna luminacija kolnika od min. 2.0 cd/m² u području 50 m ispred i iza prijelaza, te ako su zadovoljeni preporučeni uvjeti jedolikosti.

Ako to nije slučaj, pješački prijelaz se mora posebo rasvjetliti, tako da se postigne pozitivni kontrast između pješaka i kolnika (luminacija pješaka je veća od luminacije kolnika), što se obično postiže upotrebom svjetiljke posebnih fotometrijskih karakteristika koja se postavlja ispred pješačkog prijelaza (gledano iz smjera vožnje) sa svake strane.

Refleksijska svojstva kolnika

Refleksijska svojstva površine kolnika u bitnoj mjeri utječu na raspodjelu i razinu luminacije na kolniku.

Refleksijska svojstva kolnika određuju :

• Materijal
• Izvedba i zrnatost površine
• Habanje
• Stupanj onečiščenja
• Vlažnost
• Temperatura

Postoje dvije vrste refleksija :

1.    Usmjerena – prisutna kod glatkih površina, gdje se reflektirajuća zraka odbija pod istim kutem kao i upadna.

2.    Difuzna – kod hrapavih površina, gdje se upadna zraka reflektira u svim smjerovima.

3.    Potpuno difuzna – upadna zraka se reflektira jednoliko u svim smjerovima.

Refleksija cestovne površine je mješana, što znači da se sastoji od usmjerene i difuzne refleksije. Refleksijska svojstva takve površine opisuju se KOEFICIJENTOM LUMINACIJE q =  L / E.

L – luminacija u točki T proizvede izvor svjetlosti Q radi raspršenog odsjaja na površinu A koju promatrač vidi iz toče B.

E – rasvjetljenost koju u točki T proizvede izvor svjetlosti Q.

Osim od vrste materijala koeficijent luminacije ovisi o položaju izvora svjetlosti i promatrača, odnosno o kutevima q=f (α, β, γ, ν).

α – kut promatranja

β – kut između ravnina položaja izvora svjetlosti i ravnine promatranja

γ – upadni kut svjetlosti

ν – kut između ravnine promatranja i uzdužne osi prometnice.

Na temelju brojnih mjerenja u praksi, utvrđeno je da je moguće sistematizirati refleksijska svojstva kolnika u nekoliko klasa. Određena klasa tako pokriva niz cestovnih površina sličnih refleksijskih svojstva, što olakšava svjetlotehnički proračun. Svaka klasa određuje vrijednosti 3 karakteristična parametara : srednjeg faktora luminacije gö i zrcalnih faktora S1 i S2.

Najčešće se koristi R-sustav klasifikacije kolnika , koji obuhvaća sljedeće klase :

Osim na opisani način, refleksijska svojstva kolnika prikazivala su se ISO-q i ISO-r dijagramima.

ISO-q dijagram – je skup krivulja jednakih koeficijenata luminacije. U kombinaciji s izoluks-dijagramom svjetiljke, moguće je izračunati luminaciju u nekoj točki.

ISO-r dijagram – je prikladniji za proračun. Koeficijent r naziva se reducirani koeficijent luminacije, i na ovaj način je, uz poznavanje fotometrijske karakteristike svjetiljke i geometrije rasvjetnog sustava, ponovo moguće izračunati luminaciju u nekoj točki.

Obje metode se smatraju zastarjelim i razvojem primjene računala u projektiranju, rijetko se koriste.

Proračun vanjske rasvjete

Pri proračunu prosječne luminacije računalom koristi se metoda točke, odnosno proračunava se luminacija u više unaprijed definiranih točaka, a zatim se izračuna srednja vrijednost. Pri proračunu se uvijek superponiraju doprinosi svih izvora svjetlosti.

Reflektorska rasvjeta

Kod reflektorske rasvjete fasada proračunava se prosječna rasvijetljenost. Pri odabiru ciljane rasvjetljenosti, u obzir treba uzeti i utjecaj okoline  (nivo rasvjetljenosti okoline).

Reflektorska rasvjeta fasada ima pretežno arhitektonsku ulogu, a utječe i na nivo rasvijetljenosti ulica.

Specijalni dio reflektorske rasvjete je i rasvjeta sportskih terena, gdje se često moraju poštivati visoki zahtjevi za TV-snimanja.

PRAKTIČNI DIO – IZVOĐENJE GRAĐEVINSKIH I ELEKTROMONTAŽNIH RADOVA CESTOVNE RASVJETE U ČVORIŠTIMA I ODMARALIŠTIMA BRZE CESTE I AUTOPUTA (SAŽETAK)

Gledajući iz perspektive voditelja ili nadzora radova cestovne rasvjete, kao prvi korak istaknuo bih pripremu izostavljajući pritom pripremu i izradu troškovnika kao dio koji ovdje nećemo obraditi.

Veoma je važna mogućnost nabavke projekta, nacrta elektroradova, odnosno preklapanje projekta cestovne rasvjete u dwg-formatu (AutoCad) s projektima :

• Odvodnje
• Prometne signalizacije i opreme ceste.

Na taj način dobivamo jedinstvenu kopiju triju projekta (elektroprojekt, projekt odvodnje, projekt prometne signalizacije i opreme) na istome listu te s lakoćom možemo predvidjeti moguće probleme preklapanja tih triju elementa izgradnje cestovne prometnice (kablovi cestovne rasvjete, temelji, cijevi i slivnici odvodnje, prometni znakovi, konzole i odbojne ograde). Takav pristup nam omogućava da pravovremeno, prije gotovoga čina reagiramo, uskladimo i izbjegnemo fizička preklapanja i moguće štete pri izvođenju radova cestovne rasvjete.

Drugi korak je iskolčenje pozicija temelja i rova elektrokablova prilikom čega koristimo usluge dežurnoga geodeta. U ovom pogledu od esencijalne važnosti je obvezna provjera visine temelja stupova rasvjete, stoga jer u praksi zna biti dosta odstupanja od projekta. Također, posebno treba obratiti pozornost na prostorni raspored temelja stupova cestovne rasvjete te njihov prostorni položaj. Razlog tome je što se radovi izvođenja cestovne rasvjete najčešće obavljaju prije radova odvodnje, te se dovodimo u položaj da mi  diktiramo daljnji tijek, otežavajuće okolnosti za izvođenje radova odvodnje. Pod radove u izvođenju odvodnje mislim na: postavljanje plastičnih PHD cijevi odvodnje, izradu betonskih cijevi s prorezom (satujo) i izradu slivnika – rigola kao i upojnih bunara, trapeznih kanala. Naime, stroj koji izrađuje slivnike i betonske cijevi s prorezom ima točno definiran slobodni profil rada (senzor i sajle) što znači da ako postoji neka prepreka koji ulazi u taj profil (npr. temelj stupa cestovne rasvjete) velika je šansa da će doći do zastoja radova i velikih problema. To praktično znači da temelj stupa cestovne rasvjete prostorno nije dobro postavljen i fizički smeta, siječe put sajle-senzora stroja i tako onemogućava daljnji tijek radova izvođenja odvodnje. Postoji alternativno rješenje kojim se donekle rješava problem, a to je, ako prostorne mogućnosti dopuštaju, izrada “zuba” na temelju stupa rasvjete kako bi sajla-senzor stroja mogao proći te kasnije nadopunjavanje zuba temelja stupa u jedinstvenu cjelinu.

Primjer temelja korištenog rasvjetnog stupa KORS 2B

Temelji rasvjetnih stupova tipa KORS 2A i KORS 2B projektirani su kao betonski blok temelji, za tla čija je nosivost sdop,tla 20 N/cm2, a temelji se izrađuju od betona kvalitete MB·20. Ukoliko se stupovi temelje na zelenim površinama potrebno je gornji dio temelja izdignuti cca 10 cm.

Kao kritične točke na prometnom čvorištu, napomenuo bih tzv. “špiceve-vrhove” čvorišta, odnosno vrhovi ulazno-izlaznih krakova. AutoCad (dwg-format) nacrti ne pružaju uvid u istančan raspored temelja stupova rasvjete u tim vrhovima i veoma je čest slučaj da zbog uskog prostora djelovanja dolazi do preklapanja elemenata odvodnje, prometne signalizacije i opreme s temeljima stupova cestovne rasvjete. Tada, prostorni raspored temelja mora se napraviti pojedinačno za svaki takav slučaj, gdje se pronalazi optimalno rješenje kojim svi prije spomenuti elementi ne ostaju prikraćeni uz naglasak i na faktor estetike.

Kada su svi elementi geodetski obrađeni, pristupa se izvođenju radova – iskop rova za polaganje kablova, iskop temelja stupova cestovne rasvjete. Poželjno je prije početka iskopa provjeriti da li u prostoru iskopa i radova ne postoje zaostale ili skrivene instalacije (voda, struja, telefon), a koje nisu spomenute u projektoj dokumentaciji.

Pri iskopu rova za polaganje kablova treba obratiti pozornost na dubinu i širinu iskopa, način polaganja kabela, izradu posteljice i materijal zatrpavanja rova (granulacija) koji su definirani projektom. Sljedeća faza je betoniranje temelja određenom markom betona uz upotrebu oplata i šablona ovisno o tipu i visini stupa cestovne rasvjete. Moraju se provoditi mjere kontrolnih ispitivanja kakvoće betona, koje vrši nadležna organizacija. Nakon polaganja kablova, zatrpavanja rova, izrade i njege temelja vrši se montaža stupova cestovne rasvjete na temelj u skladu s projektnom dokumentacijom. Valja obratiti pozornost na vertikalnost stupova (geodeta) kao i na njihovu moguću oštečenost prilikom skladištenja i prijevoza. Oštečeni stupovi se obavezno moraju vratiti proizvođaču uz reklamaciju. Gdje su prisutna mala oštečenja u cinkovom-zaštitnom pokrovu koristimo cinkov premaz za saniranje takvih minimalnih oštečenja. Ovisno o tipu stupa i njegovoj visini vrši se montaža nasadnika, adaptora te pripadajućih svjetiljki propisanih projektnom dokumentacijom. Svjetiljka se uz pomoć kamiona korpe montira na nasadnik-adaptor ili sam stup te je važno primijeniti ključ kojim se poštuje mjera stezanja svjetiljke vijcima o stup točno propisanom silom (npr. 15 Nm). Važno je obratiti pozornost na fotometrijska svojstva, kojim su točno određeni vertikalni, horizontalni položaj kao i kut nagiba svjetiljke u odnosu na kolnik. Poštivanjem tih komponenti postižu se optimalni učinak i ispunjavanje fotometrijskih svojstava svjetiljki. Također mora se izvesti i zaštita stupa cestovne rasvjete, uzemljenje te ako postoji mogućnost svakih 200 m izvesti spoj sa zaštitnom odbojnom ogradom ovisno o projektnoj dokumentaciji. Prekopi moraju biti tako izvedeni da se u zoni prelaska preko cestovne prometnice obavzno betoniraju te se kao i za druge rovove kanala izvršava ispitivanje na pritisak koje obavlja nadležna institucija.

Na slici je prikazano polaganje elektrokablova prekopa

između dvaju okna u neposrednoj blizini PHD cijevi

odvodnje.

Na slici je prikazan iskop i betoniranje elektrokablova prekopa koji je zbog situacije naknadno rađen.

Problem je u tome što su radovi na odvodnji, u ovom

slučaju slivniku (rigolu) izvršeni ranije te stoga treba

s velikom pažnjom izvesti iskop i polaganje kabela kako

ne bi došlo do oštečenja slivnika (rigola).

Na slici su prikazana vidljiva oštečenja zaštitne PVC cijevi

elektro kabela.

Posljednja faza (ovisi o dinamici i planu izgradnje) je izrada kape, glazure temelja stupa rasvjete.

Prilikom naruđbe rasvjetnih stupova potrebno je istaknuti :

• katalošku oznaku stupa,
• tip svjetiljke, sa nazivom proizvođača, koja se ugrađuje na stup,
• tip razvodne kutije, sa imenom proizvođača, koja se ugrađuje u stup,
• vrstu antikorozivne zaštite.

Temeljni vijci se posebno naručuju.

Primjeri oštećenja nasadnika prilikom prekomjernog zatezanja ključem:

Primjeri oštećenja stupova rasvjete prilikom transporta , utovara i istovara:

Primjer neprimjerenog rasporeda stupova rasvjete, koji onemogućuje brz i efikasan iskrcaj istih sa velikom mogućnošću oštećenja :

Dakako, potrebno je spomenuti i rasvjetu u podvožnjacima, gdje se upotrebljavaju tzv. tunelski reflektori. Reflektori se postavljaju radi povećanja vidljivosti u nadvožnjacima. Najčešće se postavljaju po 2 sa svake strane, na upornjacima objekta kako bi u cijelosti ispunili zadaću vidljivosti na cestovnoj prometnici. Poželjno je da reflektor ima rešetkastu plastičnu strukturu, čime se onemogućava pretjerana disperzija svjetlosti i postiže se koncentracija svjetlosti na željenu površinu cestovne prometnice.(vidi poglavlje →TUNELSKA RASVJETA).

Primjeri tunelske rasvjete :

Kao završnu fazu istaknuo bih važnost prikupljanja dokumentacije za tehnički pregled kao i probna ispitivanja sustava cestovne rasvjete pri završetku radova na izvođenju.

Pozornost treba usmjeriti na problem probijanja-oštećenja elektrokablova pri zabijanju odbojne ograde.

Postoji učinkovita metoda lociranja mjesta oštećenja, rezanja elektrokablova. Sastoji se od toga da se unajmljuje posebno opremljeno vozilo s odgovarajućom opremom koja omogućuje da se s velikom točnošću otkrije mjesto oštečenja kabela (točnost od cca 0,5-1 m) u kratkom vremenskom razdoblju. Upotreba, najam specijalog vozila je dosta skupa ali kada se uzme u obzir cijena, utrošeno vrijeme iskopa i točnost pri lociranju prekida, uviđamo da je to veoma korisna i nadasve efikasna metoda.

Također postoje i alternativne, manje zastupljene metode (primjena rašlja).

Označavanje pozicije kabela napajanja cestovne rasvjete:

Trafostanica sa pripadajućom infrastrukturom neophodna za funkcioniranje cestovne rasvjete: