Autori : mr.sc.Mladen Lozica dipl.ing.el., mr.sc. Miodrag Drakuliæ, dipl.ing.stroj.
Brodarski institut d.o.o. - Sektor za specijalne projekte
Av. V. Holjevca, 10020 Zagreb
Tel: + 385 1 6504 161, Fax: + 385 1 6504 300
e-mail:
mladen.lozica@hrbi.hr
dmio@hrbi.hr
U cestovnom prometu tuneli su mjesta poveæanog rizika. Zbog toga se u njima moraju primjenjivati posebno stroge mjere zaštite, od kojih mjere zaštite od požara zauzimju znaèajno mjesto. U èlanku su opisane osnovne znaèajke požara u tunelima i zahtjevi koji iz toga proizlaze na sustave vatrodojave. U nastavku je prikazan moderan sustav vatrodojave koji se zasniva na primjeni optièkog senzorskog kabela kao glavne vrste javljaèa za dojavu požara. Tunel Sv. Rok, na Jadranskoj aoutocesti, u èijem glavnom projektu vatrodojave i vatrozaštite je primjenjen navedeni sustav, iskorišten je za objašnjenje pojedinosti.
Kljuène rijeèi: tuneli, vatrodojava, senzorski kabel, linearni javljaè
1. UVOD
Nekoliko katastrofalnih požara u tunelima u zadnjih par godina (Mount Blanc, Tauern, Gothard) na dramatièan naèin su upozorili kako tuneli predstavljaju izrazito rizièna mjesta u cestovnom prometu. Prometna nesreæa koja na otvorenoj cesti ne mora imati ljudskih žrtava, u tunelu, posebno ako je praæena vatrom, može prerasti u tragediju. Zbog toga se u tunelima moraju primjenjivati osobito stroge mjere zaštite od požara. Efikasna i pouzdana vatrodojava zauzima meðu tim mjerama veoma znaèajno mjesto obzirom da je otkrivanje požara u inicijalnoj fazi od presudne važnosti za kasniji tijek spašavanja putnika i oèuvanja stabilnosti i cjelovitosti graðevine.
2. SUSTAV VATRODOJAVE TUNELA
2.1. Osnovne znaèajke požara u tunelima
Karakteristièno za požare u tunelu je da temperatura u blizini mjesta požara raste veoma brzo i dostiže visoke vrijednosti zbog egzotermnosti proces gorenja, uz zanemarive efekte hlaðenja. Požari su u pravilu praæeni s velikom kolièinom dima koji dodatno otežava gašenje, a materijal koji gori najèešÃ¦e je sastavni dio vozila (presvlake, plastièni dijelovi, gorivo), ili u sluèaju kamiona, raznorazni tereti koji mogu veoma varirati u pogledi kaloriène vrijednosti. U svom izvještaju za Svjetski cestovni kongres održan 1987. u Brusselsu, Komitet za cestovne tunele PIARC-a (Permanent International Assocation of Road Congresses) predložio je normiranje tipiènih požara prema osloboðenoj kaloriènoj snazi kao jedno od polazišta za projektiranje mjera zaštite. Požari odreðene kolièine benzina zamjenjuju požar tipiènog vozila, tablice br. 1. Nažalost, ovaj pristup se pokazao kao nesigurno polazište za izbor i projektiranje mjera zaštite od požara, obzirom da su recentni požari pokazali izrazito velike varijacije u kalorijskoj moæi tereta kod teških vozila, koja znatno premašuje standardizirane vrijednosti iz tablice br. 1
Tablica 1 – tipièni požari

* Temperatura 10 m niz vjetar, uz minimalnu brzinu zraka
da se sprijeèi povratno strujanje dima
** Ova snaga je znatno premašena kroz par minuta pod odreðenim
okolnostima u zadnjim testovima punog opsega
Još jedno korisno testiranje obavljeno je 1992. u sklopu projekta EUREKA EU 499 “FIRETUN” u napuštenom rudnièkom tunelu Repparfjord u Norveškoj, dužine 2,3 km i presjeka oko 35 m2. U testu su upotrebljena osobna vozila, autobus i tegljaè. Svi požari pokazali su vrlo brzi porast temperature u prvih nekoliko minuta, te znatno veæe kalorijske snage osloboðene procesom gorenja teških vozila (100÷120 MW) od prethodno standardiziranih (20 MW).
Kretanje temperature u ovisnosti o vremenu može se prikazati s razlièitim standardiziranim temperaturno-vremenskim krivuljama požara, s time da Rijkswaterstaat-ova (RWS) krivulja (br.3) najvjernije prikazuju stvarni razvoj požara u tunelu. Radi se o najrigoroznijoj temperaturnoj krivulji koju karakterizira izrazito veliki gradijent temperature (porast od 1200C unutar 10 minuta), s najveæim iznosom maksimalne temperature od svih prezentiranih krivulja (1 do 3).

Ispitivanje protupožarnig podsustava

Slika 1 - krivulje razvoja požara u tunelima
2.2. Koncepcije sustava vatrodojave
Spomenute znaèajke požara u tunelima nameæu na sustav vatrodojave oštre zahtjeve. On mora registrirati požar u što kraæem vremenu, mora biti pouzdan i otporan na lažne alarme, te po moguænosti dati ostale informacije koje mogu biti od pomoæi vatrogascima i spasilaèkim službama u tunelu. Osnovni elementi vatrodojavnog sustava tunela ne razlikuju se bitno od sustava u nekom drugom objektu. Bitni elementi sustava su:
- vatrodojavna centrala
- ruèni javljaèi požara
- automatski javljaèi požara
- elementi sustava za prosljeðivanje signala požara
- elementi sutava za upravljanje sustavom za gašenje požara
- napajanje
Posebna pažnja kod projektiranja vatrodojave u tunelima mora se posvetiti izboru automatskih javljaèa. To mogu biti toèkasti javljaèi, ili u novije vrijeme sve zastupljeniji senzorski kabeli (linearni javljaèi). U pravilu su to javljaèi koji reagiraju na maksimalnu postavljenu temperaturu, ili temperaturni gradijent. Naime, mada dimni javljaèi mogu brže detektirati požar, zbog velike zagaðenosti zraka u tunelima ispušnim plinovima vozila i prašinom, podložniji su lažnim alarmima. U tablici br. 2 prikazani su rezultati ispitivanja pet tipova javljaèa u tunelu Mosi u Švicarskoj, obavljenog 1992.
Tablica 2 – vrijeme (min:s) prije alarma u pokusnim požarima s alkoholom (Alc) i benzinom u tunelu Mosi

* Javljaè je bio zagrijan od prethodnog testa
Iz rezultata ispitivanja dade se zakljuèiti da su linerni javljaè temperature i optièki senzorski kabel dali najbolje rezultate. Linearni javljaèi su, osim toga, znatno robustniji od toèkastih javljaèa, pa su dugoroèno gledano puno manji troškovi eksploatacije, a rad sustava je pouzdaniji. U agresivnoj atmosferi kakva vlada u tunelima otpornost sustava je jedan od bitnih kriterija.
Trenutno jedan od najsuvremenijih sustava zasnovanih na senzorskim kabelima predstavlja onaj koji koristi laserki protjecan optièki vodiè. Princip rada zasniva se na promjeni parametara laserskog snopa u optièkom vodièu uzrokovanoj deformacijom vodièa. Deformaciju uzrokuje širenje cijevi napunjene voskom uslijed porasta temperature. Cijev s voskom i optièki vodiè èvrsto su zajedno obavijeni tankom trakom od aramida, tako da se deformacija cijevi s voskom prenosi na optièki vodiè. Proces je reverzibilan - kada doðe do hlaðenja, cijev s voskom i optièki vodiè vraæaju se u prethodni oblik i dimenzije. Cijev s voskom i optièki vodiè oklopljeni su metalnom cijevi što cijeli kabel èini izrazito robustnim.
Karakteristike sustava sa optièkim senzorskim kabelom su:
• Potpuna neosjetljivost na :
- elektromagnetske utjecaje
- tlaène udare
- brzinu strujanja zraka
- vlažnost
- vibracije
- promjene temeprature uslijed meteo uvjeta
• Visoka otpornost na:
- agresivne kemikalije
- mehanièke utjecaje
- sol s ceste
- gomilanje prašine i neèistoæa
- zapljuskivanje vodom
- redovno èišÃ¦enje tunela
Optièki senzorski kabel mjeri:
- gradijent temperature
- maksimalnu zadanu temperaturu
Prije poèetka upotrebe vatrodojavnog sustava izvodi se logièka sektorizacija kabela, što uz pomoæ pripadnog softwarea omoguæava lokaciju mjesta požara s toènošÃ¦u unutar 4 m, definiranje površine zahvaæene zone, dominantni smjer napredovanja i brzinu napredovanja požara. Navedene informacije, prvenstveno one o gradijentu temperature na temelju koje se zakljuèuje o smjeru kretanja dima u tunelu, predstavljaju dragocjene informacije vatrogasnim i spasilaèkim službama.
2.3. Primjena sutava s optièkim senzorskim kabelom u tunelu Sv. Rok
Projektnim rješenjem vatrodojave u tunelu Sveti Rok (L=5670 m) je predviðena ugradnja optièkog senzorskog kabela. U konaènoj fazi graðenja tunel æe se izvesti kao dvocjevni, za jednosmjerni dvotraèni promet u pojedinoj cijevi. U prvoj fazi opremiti æe se desna cijev (gledano u smjeru od Zagreba prema Sv. Roku), a lijeva æe biti izvedena u "roh-bau" fazi i služiti za evakuaciju putnika u sluèaju havarije. U toj fazi desnom cijevi odvijati æe se dvosmjerni promet. Zbog tehnièkih razloga optièki senzorski kabel se izvodi u sekcijama maksimalne dužine 4000 m. Stoga æe se nadzor tunela izvesti s dvije sekcije približno jednake dužine. Sekcije se spajaju svaka na svoj kontroler koji pretvaraju laserski snop u elektrièni signal, obraðuju ga i prosljeðuju do vatrodojavne centrale. Kabel se vodi središnjim dijelom stropa tunelske cijevi na maksimalnoj udaljenosti 0,2 m od stropa.
U SOS niše (niše za hitne pozive), ugraditi æe se ruèni javljaèi požara, a u trafo stanice i prostorije bezprekidnog napajanja toèkasti javljaèi koji reagiraju kombinirano na dim (u tim prostorijama zagaðenje je znatno manje od onog u tunelskim cijevima) i temperaturu (maksimalnu i gradijent). Zbog veæe sigurnosti i izdržljivosti petlje toèkastih javljaèa izvesti æe se zatvoreno, s moguænošÃ¦u dvostranog napajanja, tako da prekid petlje na jednom mjestu, ili kvar jednog elementa, ne izbacuje iz funkcije ostatak petlje.
Zbog dužine tunela, sustav vatrodojave æe se izvesti decentralizirano, s èetiri vatrodojavne centrale rasporeðene uzduž tunela. Iz svake centrale granati æe se dvije petlje s interaktivnim toèkastim javljaèima. Iz centrale br. 2 granati æe se dodatno dvije sekcije senzorskog kabela koje æe pokrivati glavnu tunelsku cijev cijelom dužinom, slika br. 2.
Vatrodojavne centrale su spojene s COKP-om (Centar održavanja i kontrole prometa) preko modula za daljinsku vezu (MDV). Moduli s pojedine centrale spojeni su optièkim kabelima s centralnim MDV-om u COKP-i na koji se spaja osobno raèunalo sa softwareom za vizualizaciju dojavnih zona i pojedinih javljaèa, te štampaè koji kontinuirano bilježi sve promjene statusa vatrodojavne centrale. Optièki kabeli su spojeni na MDV-e preko transivera koji elektrièni signal iz MDV-a pretvaraju u optièki i obrnuto. Lokalno su vatrodojavne centrale spojene s podstanicama sustava za upravljanje i nadzor, kojima predaju signale alarma od svih toèkastih javljaèa i senzorskih kabela. Signal alarma iz pojedine dojavne zone, odn. dojavnog podruèja uzrokuje usmjeravanje najbliže kamere prema mjestu s kojeg je dojava došla. Ujedno se u COKP-i oglašava zvuèni alarm i na monitoru se prikazuje slika s mjesta dojave. Zvuèni alarm se može poništiti samo intervencijom ovlaštenog osoblja u COKP-i.

Slika 2 – shema sustava vatrodojave u tunelu Sv. Rok
VC - vatrodojavna centrala
MDV - modul za daljinsku vezu
TS - transiver
SOS - niša za hitne pozive
COKP - centar organ. i kontr. prometa
K - kontroler optièkog senzorskog kabela
P - zaustavna niša
OSK - optièki senzorski kabel
T - trafo stanica
UPS - prostorija bezprek. napajanja
PDUN - podstanica daljinskog upravljanja i nadzora
4. ZAKLJUÈAK
Kod projektiranja sustava vatrodojave u cestovnim tunelima treba uzeti u obzir posebne uvjete koji vladaju u tim objektima, kao što su visoka zagaðenost zraka i razvoj požara kojeg karakterizira vrlo brz porast temperature, gdje u rasponu od nekoliko minuta temperatura poraste preko 1000 oC. Zbog toga je važno da vatrodojava u tunelu bude izuzetno pouzdana, sa što kraæim vremenima odziva na mjerenu velièinu i što otpornija na lažne alarme. Navedene uvjete u najveæoj mjeri zadovoljavaju sustavi zasnovani na linearnim termièkim javljaèima kao glavnom tipu javljaèa za automatsku dojavu požara u tunelskim cijevima.
Meðu njima se, u zadnje vrijeme, kao posebno pouzdani i robustni, s minimalnim postotkom lažnih alarma istièu sustavi sa senzorskim optièkim kabelom.
5. POPIS LITERATURE
[1] ROAD TUNNELS – Report of the Committee, PIARC Committee on Road Tunnels, XXth World Road Congress, Montreal, 1995.
[2] Amundsen F. H.., Søvik Ø. L., Classification of Tunnels, Existing Guidelines and Experiences, Recomendations; PIARC Committee on Road Tunnels, Montreal, 1995.
[3] AUSTROSCHUTZ 1999, savjetovanje, Graz, 1999.
[4] Linear Heat Detection System, technical description / guidelines, CERBERUS AG, Männedorf, Švicarska, 1997.
[5] Security Guide – Fire Protection, CERBERUS AG, Männedorf, Švicarska, 1995.
[6] Austrijske smjernice za projektiranje cestovnih tunela RVS 9.280, 9.281, 9.282
CONTEMPORARY FIRE ALARM SYSTEMS IN ROAD TUNNELS
In road traffic tunnels are places of increased risk. Therefore, specially rigorous protection measures should be applied, of which fire protection measures take significant part. Basic characteristics of tunnel fires are described, as well as resulting demands on fire alarm systems in tunnels. Further on a modern fire alarm system, based on the application of optical sensor cable as main fire detector type, is illustrated. Tunnel Sv. Rok, on the Adriatic highway, in whose fire alarm and fire protection final design aforementioned system is applied, is used for details explanation.