Edukacija Izvori Linkovi Kontakt
  Internet portal specijaliziran za prometnu signalizaciju i opremu ceste
etvrtak, 09.09.2010  
   Naslovnica > Oprema ceste > Ureðenje krajobraza
  
TRAI:
 
UREÐENJE KRAJOBRAZA CESTOVNE PROMETNICE




Poglavlje, odnosno tematika UREÐENJE KRAJOBRAZA je veoma opširna tematika. Vezano za prometnu i graðevinsku struku, u ovom æe poglavlju biti rijeèi samo o onim segmentima UREÐENJA KRAJOBRAZA koji su direktno i najèešæe vezani za izgradnju cestovnih prometnica, ureðenju krajobraza brzih cesta i autocesta, odmarališta, èeonih cestarinskih prijelaza i prometnih petlji-èvorišta.

 

Stoga, obraðene su teme :

• HIDROSJETVA (ZAŠTITA POKOSA TRAVNATIH POKRIVAÈEM)
• HORTIKULTURA

 

 

HIDROSJETVA

DEFINICIJA

HIDROSJETVA -  je izrada travnatog pokrivaèa uz cestovnu prometnicu èime se postiže stabilizacija i  vegetacijska zaštita pokosa usjeka, nasipa, zasjeka, bankina te strmih i nepristupaènih terena.

Ta vrsta zaštite može biti predviðena projektom ili se radi na zahtjev nadzornog inženjera uz suglasnost projektanta.

 

KORIŠTENI MATERIJALI I SREDSTVA

Pri ovoj se zaštiti koriste odgovarajuæe travne smjese koje se mješaju s visoko-molekularnim polimernim emulzijama i vodom uz dodatak odgovarajuæih gnojiva i celuloza.

Hidrosjetva koristi iskljuèivo travnate vrste, posve novih svojstava, niski rast vegetativne mase, slaba reproduktivna sposobnost, visoka otpornost na ekološke devijacije, veoma snažan i dobro razvijen korijenov sustav koji preuzima funkciju zaštite od erozije.


    Postoji puno razlièitih proizvoda koji se koriste kod ozelenjavanja površina

 

PRIMJERI KORIŠTENIH PREPARATA

Zaštita prometnica, kao i revitalizacija prirodne sredine obavlja se hidrosjetvom uz primjenu bio-algeen preparata zbog ekonomskih, ali i ekoloških razloga. Metodom bezhumusnog ozelenjavanja postižu se djelotvorni uèinci: trenutna i trajna zaštita od erozije i kvalitetan zeleni pokrov u skladu s autohtonim uvjetima.

Bezhumusno ozelenjavanje povezano je i sa velikim financijskim uštedama: otpadaju troškovi dovoženja humusa i njegova planiranja. To znaèi da se uz pomoæ bio-algeena neplodne površine (npr. jalovina, pijesak, šljunak i td.) pretvaraju u plodno tlo, pogodno za rekultiviranje, jer bio-algeen aktivira i trajno podržava osnovne biološke cikluse u tlu. Njegovom se primjenom poveæava sadržaj humusnih kiselina, a izgradnjom kompleksa glina-humus, poboljšava se pufernost tla.

Bezhumusnim ozelenjavanjem površina smanjuju se troškovi èišæenja i odstranjivanja osulina, eliminira opasnost padanja istih na i uz cestu, a samim time i poveæava sigurnost za sudionike u prometu.
Primjenom bio-algeena dobiva se i do 300% veæa korijenska masa trave, što je osobito znaèajno za kvalitetu, otpornost i trajnost travnjaka, kao i za erozivnu zaštitu tla.

Ponuðena tehnologija pokazala se kao optimalno prihvatljiva i za naše klimatske uvjete, uz to ekonomski opravdana i koja je veæ na mnogim dionicama pokazala izvanredne rezultate.

OZELJENJAVANJE se postiže tehnologijom hidrosjetve s autohtonim sjemenskim materijalom i suvremenom opremom visokog radnog uèinka, do 50.000,00 m2 po danu.


                                         Ozelenjavanje površina


Stabilizira nasipe, obale, brane i prirodne strmine. Bio-algeen THK koncentrat èak i sterilni pijesak pretvara u plodno tlo, znaèajno je i poveæanje zadržavanja vode. Njegovim dodavanjem u zemlju popravlja se pH vrijednost. U procesu gradnje ili renovacije golf terena na pješèanim zonama, bio-algeen THK osigurava izdržljivost trave u dugim i sušnim periodima.


Bio-algeen tekuæi koncentrat

Novo napravljeni ili popravljani nasipi, strmine ili brane tretiraju se bio-algeen tekuæim koncentratom tehnologijom hidrosjetve. Tretirane površine su trenutno zaštiæene od erozije, èak ni jake kiše ne mogu uèiniti štete. Ispitivanjem i promatranjem, u periodu od 20 godina, potvrdilo se da upotreba poliuronskih kiselina iz morske alge potièe biološki razvoj prirodnog ozelenjavanja. Bio-algeen tekuæi koncentrat uspješno se koristi i pri gašenju podzemnih i nadzemnih požara.

 

 

IZVOÐENJE HIDROSJETVE

HIDROSJETVA se najèešæe provodi bez prethodne pripreme humusnog materijala ili bilo kakve druge pripreme na površinama svih vrsta i tipova tla, neovisno o pedološkom sastavu. To mogu biti tla bez humusa, sterilna i devastirana tla ( naplavni pijesci, rijeèni nanosi, kamenolomi, nasipni materijali, odlagališta industrijskih otpadaka, ugljen, šljaka, jalovina i drugo).

Nedostatak humusnih tvari i fiziološko aktivnih hranjiva u tlu navedenih tala, nadoknaðuje se organskim humusom-tresetnim sastojcima u baznoj suspenziji.

 

FAZE HIDROSJTVE :

• Prije poèetka rada obavlja se rekognosticiranje terena radi upoznavanja opæih ekoloških i vegetacijskih znaèajki okoline. Tom se prilikom utvrðuju osnovna svojstva tla i postavlja se cilj koji se hidrosjetvom želi postiæi.

• Sam proces HIDROSJETVE obavlja se posebnim strojem, velikog radijusa djelovanja koji u obliku mlaza izbacuje mješavinu sastavljenu od razlièitih sastojaka neposredno na površinu tla. Stroj se najèešæe nalazi ugraðen na motorno vozilo – kamion, koji kreæuæi se odreðenom brzinom omoguæava racionalno i ravnomjerno prekrivanje površine uz cestovnu prometnicu. Radi velikog uèinka najracionalnije se koristi kod zaštite velikih površina.

• Nakon tretiranja tla hidrosjetvom, provodi se mjera zaštite sve do korijena primjerenog travnatog pokrivaèa. Na dijelovima gdje nije uspjelo zatravnjivanje, izvoðaè je dužan ponoviti postupak hidrosjetve.










OBRAÈUN RADA

Zaštita pokosa travnatim pokrivaèem – HIDROSJETVA obraèunava se u èetvornim metrima oblikovanog travnatog pokrivaèa, a plaæa se po ugovornim jediniènim cijenama (kg/m²).
U jediniènu cijenu ukljuèeno je: dobava, potrebna oprema, potreban rad, materijal, njega do trenutka primopredaje rada.


NAPOMENA

Pošto se proces HIDROSJETVE obavlja u prostornom pojasu gdje se postavlja i prometna signalizacija i oprema ceste (prometni znakovi, linije-rubne, odbojne ograde, konzole i portali, smjerokazni stupiæi), moguæe je narušavanje vizualnoga izgleda prethodno spomenute signalizacije i opreme ceste te je poželjno èišæenje istih od strane izvoðaèa ili prethodna zaštita signalizacije i opreme ceste.

 

 

 

 


HORTIKULTURA

Proces HORTIKULTURE na primjeru brze ceste ili autoceste možemo podijeliti na više segmenata s obzirom na naèin ureðenja, cilj ureðenja i samih biljnih vrsta koje se koriste.

Imamo 3 zone djelovanja (brza cesta/autocesta):

• GLAVNA TRASA CESTOVNE PROMETNICE (lijeva i desna strana)
• ŽIVOTINJSKI PROLAZI
• ODMARALIŠTA I OSTALI USLUŽNI OBJEKTI (Rest area).

 

1. GLAVNA TRASA

MODULARNI PRINCIP

Projektom ureðenja krajobraza definiraju se osnovne kategorije podruèja zajednièkih obilježja odnosno namjene i ustanovili tipski tematski modularni programi ureðenja vezani na prirodne èimbenike i naèin korištenja pojedine karakteristiène krajobrazne pojavnosti u zadanom prostoru.

 Potreba stvarne kolièine vegetacijskih ureðajnih sadržaja, prevedenih na jezik tipskih modula koji se multipliciraju u prostoru, vjerojatno æe manje ili više odstupati od razine ureðenosti predviðene projektom i to u smislu redukcije. Predložena metoda modularnog ozelenjavanja omoguæuje jednostavno odreðivanje (na više ili na manje) kolièine vegetacijskih materijala s radovima iskazanih kroz broj modula. To pak pojednostavljuje izvedbu i obraèun po izvedenim modularnim jedinicama.

Realno se broj modula može kvantificirati tek po utvrðivanju konkretnog stanja u pojedinim segmentima ugroženog krajolika na pojedinim dionicama ceste – kao odraz stvarnih a ne projektom pretpostavljenih potreba. To æe svakako dovesti do promjene broja apliciranih sanacijskih modula i odraziti æe se na visinu investicije.
 
Naime, osnovom terenskog uviðaja dobiva se pregledna lista krajobraznih elemenata u smislu pojava i vizura te lokalnih razlièitosti na pojedinim dionicama pa ona èini esencijalni parametar za odluke u projektu i nadzoru.

Ureðajna tema koja se provlaèi èitavim predloženim sustavom krajobrazne sanacije je malèiranje staništa sa svrhom osiguranja dugoroène podrške saðenim biljkama. Malèiranje trajnim materijalom kakav je kamen osigurava se preživljavanje, rast i razvoj u otežanim uvjetima i nakon obveznog jednogodišnjeg održavanja odnosno i uz pretpostavljeni izostanak daljnje uzgojne njege i fitosanitetske zaštite. Kamen kao dugoroèno uèinkoviti materijal za malèiranje, ambijentalno je apsolutno sukladan a popravlja hranidbeni mikrobiološki i zrakovododržni režim u tlu kroz dugovremenski rok.


Kamena sitnež uporabljena kao malè po obodu tijela ceste bitno reducira zakorovljavanje i sprjeèava gušenje saðene vegetacije korovom i spontano useljenom travom. Kameni malè nije podložan vjetrovodoeroziji a štiti biljke od isušivanja vjetrom.
    Poželjno je da izvoðaè bude odabran do listopada u godini radova zbog moguæe pripreme za iskljuèivo jesensko-zimsko-proljetne radove koji jamèe uspješnost sadnje.
Primarno je da kod izvoðenja radova bude prisutan struèni nadzor, kako bi se doslovno mogao provesti predviðeni princip modularne sadnje za pojedine karakteristiène segmente, uz redukciju radova na mikrolokacijama gdje nije potrebna sanacija kontaktne zone tijela autoceste I okolnog krajolika.
Vrste bilja predviðene za oblikovanje oboda ceste u krajoliku, sastavne su komponente autohtone biljne zajednice podruèja kroz koje prolazi cesta a sukladne su pionirskoj ulozi u procesu rekultivacije ošteæenog krajobraza.

Kao takve dobro podnose otežane uvjete rasta i razvoja te se zadovoljavaju ekstenzivnom uzgojnom njegom pri èemu malèiranje staništa kamenim drobljencem kao autohtonim materijalom pripomaže etabliranju bilja na lokaciji buduæi da se malèiranjem popravlja kompleksni režim uvjeta u tlu te iskljuèuje brzo zakorovljenje.

Sadnja je osmišljena kao ekstenzivno serijsko ozelenjavanje u reduciranom opusu stablašica, grmova, padaèica / penjaèica i zeljastog bilja i to vrstama koje odgovaraju profilu autohtone biljne zajednice u karakteristiènom pejzažu istarskog zaleða.
  
Cilj je postupka ozelenjavanja da se tijekom odreðenog vremenskog razdoblja, spontanom introdukcijom i vegetativnim širenjem stvori ugušæeni sklop vegetacije kakav karakterizira šikare, zelene meðe i rubove šuma u Istri.
  
Tako bi se formirale biološke ''jezgre'' kao inicijalne jedinice biološkog uporišta za moguæe daljnje spontano formiranje jaèeg, uèinkovitijeg i kompleksnijeg flornog zaštitnog sustava po obodu prometnice.
  
Predviðeni ekstenzivni pejzažni postav jamèi uèinak uz niske troškove uspostave sustava te njegovog održavanja.

A1 je tipski modul ozelenjavanja i ureðenja krune artificijelnih pokosa nastalih uz cestu u usjeku.

 penjaèice/padaèice 
  01. Parthenocyssus quinquefolia  
  02. Clematis flamula     
  03. Clematis viticella     
  04. Lonicera implexa i etrusca  
  05. Smilax aspera    
  06. Lonicera caprifolium 

A2  je tipski modul ozelenjavanja autohtonim grmljem koje stvara inicijalnu jezgru za spontano formiranje zelenog voluminoznog oboda tijekom odreðenog vremena.

grmovi  
  07. Ligustrum vulgare     
  08. Phyllirea media    
  09. Juniperus phoenicea  


B1 je tipski modul ekstenzivnog ozelenjavanja zelenog obodnog pojasa u zoni kontakta poljoprivrednih površina i tijela ceste.

malostablašice
  10. Corylus colurna         
  11. Pinus nigra 

grmovi
  12. Juniperus oxycedrus   
  13. Juniperus communis      
  14. Paliurus aculeatus    

B2 je tipski modul ekstenzivnog ozelenjavanja zelenog obodnog pojasa u kontaktnoj zoni šume i šikare i tijela ceste.

malostablašice
  15. Carpinus orientalis   kom   20 x 280     5600
  16. Fraxinus ornus    kom   10 x 280     2800
  17. Robinia pseudoaccacia   kom   10 x 280     2800
  18. Cornus mas    kom   10 x 280     2800
  19. Juniperus macrocarpa 

grmovi
 20. Phyllirea latifolia     
 21. Erica arborea    
 22. Euonymus europaea   
  23. Corylus avellana 

B3 je tipski modul kojim se pretstavlja ozelenjavanje obodnog zelenog pojasa u kontaktnoj zoni tijela ceste sa susjednim površinama pod kamenjarsko-travnjaèkim pokrovom, pašnjacima i livadama. Tu su zastupljeni razni razvojni stadiji travnjaèkih zajednica u zavisnosti od lokalnih, klimatskih i edapskih èinitelja.

pejzažne velike trave i šibljasto grmlje
  24. Avena sempervirens   
  25. Pennisetum compressum    
  26. Stipa pennata    
  27. Festuca molinia    
  28. Festuca melica    
  29. Spartium junceum     
  30. Coronila emerus    

B4 je tipski modul ozelenjavanja zelenog obodnog pojasa u kontaktnoj zoni s krajobrazom nedefiniranog profila na razlièitim mikrostaništima od suhih, eksponiranih, kserotermnih i kamenjarskih do onih dubljih, vlažnijih i zaštiæenijih.. Stoga su u biljnoj paleti zastupljene vrste široke ekološke prilagodljivosti.

malostablašice
  31. Cotinus coggygria    
  32. Rhus coriaria

grmovi
  33. Amelanchier ovalis    
  34. Viburnum tinus    
  13. Juniperus communis

B5 je tipski modul koji obuhvaæa proces ozelenjavanja u zoni bliskoj naseljima ili drugim urbanim sadržajima pa mu je stoga funkcija da prvenstveno implementira krajobrazno-ureðivaèki tretman u proces krajobrazne sanacije. Pretpostavlja se da æe i tu profunkcionirati spomenuti princip spontanog samougušæenja zbog moguæeg ekstenzivnog održavanja s èime æe se takoðer pojaviti u prostoru tijekom vremena vegetacijski tampon u funkciji zaštite.

stablašice
  35. Cupressus sempervirens pyramidalis 

10. Corylus colurna     
11. Pinus nigra 

grmovi  
  34. Viburnum tinus    
  36. Cotynus cogyggria Royal purple   
  37. Spiraea media     
  38. Pyracantha sp. Orange Glow 

pejzažne perene  
  39. Salvia officinalis   
  40. Eringium sp.    
  41. Artemisia vulgaris     
  42. Euphorbia sp.    
  43. Chrysanthemum

 

 

2. ŽIVOTINJSKI PROLAZI 

Zadani prostorni segment krajobraza koji se tretira kao pristup prolazima za životinje, prema prijedlogu projekta, krajobrazno se ureðuje po predlošku osmišljenom u vidu tipskog modela, koji se u izvedbi prilagoðuje svojstvima konkretne lokacije. Aplikacija predviðenog krajobraznog tipskog modela na svaku pojedinaènu prostornu situaciju, zadanu projektnim zadatkom, provodi se multipliciranjem jediniènog modula.
 
 Predviðeni raspon biljnog materijala – od stablašica do trava, usklaðen je s uvjetima zaštite i oblikovanja okoliša a odreðen je selekcijom unutar vegetacijske palete pripadajuæe šumskoj zajednici hrvatske termofilne i submediteranske šume i šikare bijelo graba i hrasta medunca. Autohtonoj biljnoj paleti predviðenoj za primjenu pri krajobraznom ureðenju pridodaju se udomaæene pejzažne perene i trave kako bi se pojaèao uèinak sezonske smjene krajobraznih scenskih efekata te naglasila vizualna i utilitarna privlaènost kao instrument navoðenja životinja na usmjereno korištenje prolaza.

 Predviðeni dendromaterijal ima naglašena plodonosna svojstva što takoðer ciljano odgovara svrsi ureðenja.

 Florni elementi ukljuèeni u predviðeni plan ozelenjavanja odabrani su osim po kriteriju autohtonosti takoðer i po svojstvu minimalne zahtjevnosti u održavanju što znaèi da se sade po metodi pošumljavanja a dobro se adaptiraju na ekstenzivne uvjete okoliša te ubrzo pokazuju biološku virulenciju i uz odsustvo intenzivne njege i zaštite.
 
 Oblikovno – ureðajni karakter pejzažnog tretmana zadanih zelenih pojaseva proizlazi iz tipologije ruba prirodne šume i tipologije sklopa šikare.

 U širem pojasu ozelenjavanje ukljuèuje pretežito plodonosne malostablašice s pojedinaènim primjercima velikostablašica, zatim grmlje duž vanjskog oboda pojasa te bilje parterne etaže i dekorativne pejzažne trave u prednjem planu pojasa.

Važno je naglasiti da se ozelenjavanje provodi i na prolazima koji nisu iskljuèivo u funkciji prolaza za životinje, s ciljem da se osigura što veæi broj prelaza koji æe biti “maskirani” u autohtono zelenilo te na taj naèin omoguæene migracije što veæem broju životinjskih vrsta.

 

 

3. PRATEÆI USLUŽNI OBJEKTI PUO (ODMARALIŠTA)

U sklopu krajobraznog ureðenja okoliša za PRATEÆI USLUŽNI OBJEKT (PUO), smješten zrcalno s obje strane brze ceste ukljuèene su površine razlièitog funkcionalnog karaktera, a sukladno tome i razlièitog ureðajnog tretmana.

U koncepcijskom smislu, nutarnji prostori PUO definirani su s jedne strane obodnim zaštitno-tamponskim kontinuiranim vegetacijskim sklopom. Projektom se predviða da se ta vegetacijska formacija podiže na ekstenzivni naèin metodama pošumljavanja lokacija na pokosima. Tamponski zeleni okvir nutarnjeg prostora tvore vrste pripadajuæe biljnosociološkom profilu podruèja a selekcionirane su po više razina funkciji i uvjetima sukladnih svojstava. Obodni zeleni sustav popunjen je u svim etažama i to na naèin da apsorbira i reflektira zagaðenja zvukom, plinom i mehanièkim èesticama, te razbija i preusmjeruje kontinuirano strujanje zraka pa svojom uèinkovitošèu doprinosi bitno uspostavi ekološke ravnoteže u optereæenom prostoru.
 
Projektom mora predlagati ostvarenje prepoznatljive i specifiène ureðajne slike višeg vrtno-arhitektonskog standarda sukladno aspektu ureðivanja u smislu turistièke animacije, te je izbor vegetacije I njezina dispozicija drugaèija nego u odnosu na tijelo autoceste.
 U tom kontekstu obogaæuje se prostor uvoðenjem više ureðajno-oblikovnih motiva. Pojavljuje se motiv živica u vidu slobodnih ili formiranih vegetacijskih volumena koji se protežu prostorom i demonstriraju  oblikovnu i biološku snagu autohtonog i udomaæenog grmolikog mediteranskog bilja u punom svom izrazu.
 
 Prijedlogom projekta ugraðuju se veliko i malo-stablašice – saðene soliterno ili u grupe, a na manjim zelenim otocima trava se zamjenjuje cvatuæim trajnim biljnim materijalom koji se apsolutno prilagoðava kserofitnim uvjetima, a pruža raskošnu parternu sliku – SEDUM.
 
 Predviðeni biljni materijal za formiranje svih parkovnih tema dobro podnosi otežane uvjete rasta i razvoja i ekstenzivno održavanje što troškove održavanja svodi na donju granicu. Volumeni i vertikale autohtonih stablašica èine dopunsku temu s ciljem postizanja punog ureðajnog identiteta i visoke dekorativne uèinkovitosti – sve uz opravdive troškove.

 Treæu dimenziju ureðajne teme tvori dekorativni parter pune pokrovnosti postignute sadnjom dendrotlopokrivaèa što jamèi navedene niske troškove održavanja uz punu efikasnost ureðivanja.
 
 Kriteriji za selekciju vrsta su višeslojni i ukljuèuju vrednovanje vegetacije po krajobrazno-ureðivaèkim svojstvima, ekološko-sanacijskim svojstvima, svojstvima relativno visoke rezistencije na otežane uvjete rasta i razvoja, po habitualnim svojstvima sukladnim sadnji u reduciranim prostorima, po svojstvima sukladnosti kulturnom i prirodnom krajoliku podruèja, po svojstvima moguæeg stvaranja ureðajne prepoznatljivosti, vizualnog voðenja, naglaska i tamponiranja, po svojstvima moguæeg uèinka u stvaranju ugoðaja povoljnog za brzi odmor, oporavak i opuštanje pri kratkom boravku na lokaciji.
 
 Zatravljivanje pokosa i ravnina moguæe je provesti kao metodu bioinženjerske sanacije ekstenzivnog ekstremnog staništa, obzirom na klimatske uvjete. Travne površine zelenih otoka u parkovnom tretmanu izvode se kao klasièni parkovni travnjaci uz uporabu tipske travne smjese za aridne uvjete.

 Eventualne izmjene u dispoziciji i kolièini biljnog materijala u prostoru mogu se oèekivati u svezi uskladnje hortikulturne situacije i rastera podzemnih instalacija buduæi u vremenu izrade ovog projekta nisu bile poznate informacije o komunalnim vodovima.